U današnjem nestabilnom tržišnom okruženju, poslovni uspjeh zahtijeva znatno više od samog održavanja postojećeg poslovnog modela.
Da bi opstali i nastavili biti dugoročno uspješni u onome čime se bavimo potrebno je prihvatiti i započeti egzistenciju u dva temeljno različita svijeta; u svijetu inovacija i istraživanja te u svijetu održavanja, vođenja i upravljanja postojećim poslovanjem.
Ta dva svijeta se razlikuju u gotovo svemu. Njihove različitosti podrazumijevaju potpuno različite mindsete, kulture, metode, pravila, metrike, vještine i upravljačke izazove. Balansiranje aktivnosti u ova oba svijeta ključno je za sva poduzeća; od startupa, preko malih i srednjih poduzeća do velikih korporacija koje žele inovirati, a istovremeno održavati uspjeh postojećeg poslovnog modela tj. načina poslovanja uz postojeći portfelj proizvoda i usluga.
Za početak, važno je razlikovati koncept 'istraživanja' od koncepta 'održavanja' poslovanja. Istraživanje se fokusira na kreativnost i inovacije, otkrivanje novih tržišnih potencijala i razvoj disruptivnih tehnologija, proizvoda i usluga.
Suprotno tome, održavanje podrazumijeva vođenje i upravljanje postojećim poslovanjem. Ono se bavi optimizacijama, povećanjem učinkovitosti i unapređenjem postojećeg poslovnog modela, najčešće kroz prilagodbu, proširenje ili poboljšanje postojećeg portfelja proizvoda i usluga.
Neizostavan element koji je prisutan i djeluje u oba koncepta su razvojni timovi. Pri tome razlikujemo dvije potpuno različite vrste timova.
U srcu istraživačkog koncepta su, naravno, istraživački timovi. Kreiranje timova posvećenih inovaciji prvi je ključni korak. Istraživački timovi trebali bi imati slobodu da inoviraju, riskiraju i eksperimentiraju bez ograničenja koja su tipično prisutna u okruženjima održavanja postojećeg poslovanja. Potrebna im je sloboda da razmišljaju izvan okvira, uče iz grešaka, prilagođavaju se i izazivaju norme.
Sa druge strane, timovi za održavanje poslovanja najbolje funkcioniraju unutar strukturiranog okvira. Fokusiraju se na kratkoročne korisničke potrebe, dostizanje ciljeva, optimiziranje operacija za visoku učinkovitost, smanjenje troškova i predvidljivost, rafiniranje i usavršavanje aktualnog poslovnog modela i postojećeg portfelja proizvoda i usluga.
Kao što sam već spomenuo, mjerenje uspjeha u ovoj dvojnoj strategiji zahtijeva potpuno različite metrike. Za istraživačke projekte, metrike mogu uključivati redukciju rizika i neizvjesnosti novih ideja, očekivanu profitabilnost, ukupni istraživački trošak, vrijeme utrošeno na validaciju pretpostavki oko ideje, broj napravljenih eksperimenata i sl.
Nasuprot tome, za projekte održavanja poslovanja mjeri se poboljšanje učinkovitosti, lead/cycle time, omjer planirano/ostvareno, smanjenje troškova i profitabilnost. Ova diferencijacija osigurava da se svako područje, pripadajući projekti i timovi ocjenjuju pravedno i odgovarajuće na temelju njihovih specifičnih ciljeva i doprinosa.
Strateška alokacija resursa igra ključnu ulogu u balansiranju ovih pristupa. Alociranje dijela budžeta isključivo za istraživačke projekte osigurava da potraga za inovacijama traje kontinuirano, bez iscrpljivanja resursa iz osnovnih operacija tj. održavanja poslovanja. Potrebno je osigurati kontinuirano financiranje više manjih, hrabrih inovativnih projekata koji mogu postati pokretači budućeg rasta, dok se održavaju i optimiziraju trenutni prihodi. Na početku neke nove poslovne ideje nije moguće znati da li će ona biti uspješna, zato je potrebno investirati malo, ali u velik broj ideja. Cilj je reducirati rizik inovacija i pronaći nove generatore rasta.
Učinkovito upravljanje ovim dvostrukim portfeljem znači održavanje balansa između inovacija koje vode prema rastu i inovacija koje održavaju postojeće poslovanje. Malene oklade tj. manje investicije u široku paletu ideja omogućuju disperziju rizika i povećanje šansi za uspjeh dokazano najperspektivnijih ideja sukladno ishodima validacijskih procesa.
Fleksibilan organizacijski dizajn koji je optimiziran za odabrani strateški fokus omogućava sposobnost prilagodbe u ova oba koncepta. Optimalan organizacijski dizajn trebao bi uključivati sustav nagrađivanja, procese (bolje reći okvire rada, npr. Agilne i/ili Lean kao Scrum ili Kanban) i organizacijsku strukturu koja potiče inovacijske timove, osiguravajući im autonomiju i odgovarajuće resurse.
Autonomija inovacijskih timova ne samo da potiče kreativnost i zadovoljstvo zaposlenika, već i osigurava da ti timovi mogu brzo i odlučno reagirati na nove prilike i izazove u skladu sa prikupljenim povratnim informacijama (feedback) sa tržišta.
Iterativni načini rada i implementiranje mehanizama prikupljanja povratnih informacija (feedback loops), gdje uvidi iz inovacijskih projekata mogu informirati i poboljšati postojeće poslovne procese, i obrnuto, još je jedan temelj ovog balansiranog pristupa tj. dvostruke strategije.
Kontinuirano učenje i prilagodba osiguravaju da oba koncepta imaju koristi jedan od drugog, stvarajući okruženje kontinuiranog unapređenja postojećeg poslovanja kao i inovacija.
Dodatno, pritom se otvaraju prilike za inovativne i operativne uloge koje privlače i zadržavaju raznoliku skupinu talenta, stvarajući dinamičnu i motiviranu radnu snagu. Tvrtke koje su vješte u balansiranju ovih strategija dobro su pozicionirane za liderstvo i na novim i na ustaljenim tržištima, osiguravajući dugoročan rast i pobjedu na tržištu.
Liderstvo i kultura temelj su uspješne implementacije dvostruke strategije. Kultura koja podjednako cijeni inovacije i operativnu izvrsnost od ključnog je značaja. Lideri moraju poticati preuzimanje rizika za istraživačke projekte, učenje kroz eksperimentiranje i psihološku sigurnost razvojnih timova istovremeno održavajući stroge standarde za aktivnosti održavanja postojećeg poslovanja. Ova ravnoteža stvara okruženje u kojem kreativnost i učinkovitost koegzistiraju u harmoniji.
Kombinacija inoviranja i održavanja postojećeg poslovanja tj. vođenja i upravljanja nije samo strateški odabir — to je nužnost za sposobnost navigiranja kroz kompleksnosti modernih tržišta i za dugoročan uspjeh. Integracija koncepata istraživanja i održavanja osigurava da se poduzeće može prilagoditi promjenama na tržištu i tehnološkim napredcima, istovremeno održavajući stabilan tijek prihoda iz postojećih poslovnih modela.
Kroz inovacijske aktivnosti se ostvaruje i kompetitivna prednost, pozicionirajući poduzeća da nadmaše/pobijede ona koje se fokusiraju isključivo na održavanje postojećeg poslovanja.
Poduzeća koja primjene ovu dvostruku strategiju potiču inovacije i održavaju operativnu izvrsnost, gradeći čvrste, održive i prilagodljive poslovne modele. Ovaj pristup temelj je sigurne budućnosti vašeg poslovanja.
Ako vas zanima kako praktično primijeniti ove pristupe i kako poboljšati inovacijske sposobnosti u vašem poduzeću, slobodno me kontaktirajte bez obaveze, tu smo da pomognemo! Istražujmo i krenimo zajedno u promjenu koja će vaše poduzeće učiniti sposobnim za pobjedu na tržištu i dugoročan uspjeh.
Comments